Monthly Archives: april 2011

ŠVRLjANjE PO RUDNIČKOM KRAJU

Pošto se vratite na glavni put, nastavite vožnju i pratite put za Orašac (i Aranđelovac). U Orašcu se malo zaustavite i svratite u crkvu Vaznesenja Gospodnjeg, muzej Prvog srpskog ustanka (1804-1813.) koji je predvodio vožd Karađorđe a zatim malo prošetajte do obližnje Marićevića jaruge gde je ustanak i podignut davnog Sretenja 1804. godine

Preveliki grad Beograd

Beograd je nezaobilazna tačka mnogih belosvetskih i putnika namernika. Ko ovde dođe jedanput, vratiće se ili će bar poželeti da to učini.
Glavni grad Srbije i bivše Jugoslavije je popularna „City break“ destinacija mnogih stranih i domaćih turista. Kažu da je Beograd najlepši u aprilu, baš onako kako ga je u čuvenom šlageru opevao Zdravko Čolić

BEOGRAD JE SVET! Zašto?

Ukoliko zamislite da je umesto Atlantskog okeana reka Sava, koja se uliva u Dunav, odnosno Severni okean, tu biste mogli da prepoznate Ušće sa kojim počinje da se nazire mapa Beograda. Reka Sava razdvaja Stari i Novi Beograd, kao što na karti sveta Atlantski okean razdvaja dva kopnena masiva: Ameriku, koju inače zovemo Novi svet, i stari kontinent – Evropu, koju možemo prepoznati na mestu Starog grada. Mogu se videti i neke druge zanimljive paralele, na primer: Grenland bi bio na mestu Velikog Ratnog ostrva, Dom narodne Skupštine bi bio Strazbur, Gibraltar je Mostarska petlja, dok je Suecki kanal na potezu Autokomande. Terazije bi bile Pariz, hram Svetog Save je na mestu Carigrada. Velika Britanija i Irska su Beogradska tvrđava. Kuća cveća nalazila bi se na mestu egipatskih piramida, Marinkova bara bila bi Indija, a Fakultet dramskih umetnosti je Kalifornija – Holivud.

Selo Idvor, Mihajlo Pupin

Idvor je Banatsko selo koje je smešteno na oko 13 kilometara od čuvene Kovačice. Idvor je poznatiji kao rodno mesto velikog srpskog naučnika – fizičara svetskog glasa Mihajla Pupina (1854-1935).
Prvi put se pominje još u XVII veku za vreme vladavine turaka na ovim prostorima. Godine 1660. kaluđeri Pećke patrijaršije sakupljajući dobrovoljni prilog dolaze i do Idvora. Tada unose ime ovog banatskog naselja u spisak donatora, a kasnije i u svoju zahvalnicu.

Vratnjanske kapije – čudo prirode

egde u istočnoj Srbiji, tačnije na 30 km od Negotina, vekovima, po malo sklonjena od očiju sveta i turista, na obroncima planine Miroč, u klisuri reke Vratnice, u miru i naposedu manastira Vaznesenja Gospodnjeg stoji blagodet prirode. Vratnjanske kapije! Kanjon Vratne je gorostasan i teško pristupačan. U sebi vešto krije tri kamene kapije, čudoesa prirode. U pitanju su kameni lukovi (kapije), iznad reke koji su u dalekoj prošlosti nastali urušavanjem pećina tunelskog tipa.

Ovčarsko – Kablarska klisura

Ovčarsko – kablarska klisura je najživopisnija klisura Srbije. Usečena između planinskih masiva Ovčara i Kablara, širine od 50-100 m a dužine oko 20 km, spaja čačansku sa Požeškom kotlinom. Od Čačka je udaljena samo 8 km. Odlikuju je visoke i strme krečnjačke stene u kojima se vide otvori nekolicine pećina, uklještenim meandrima koje pravi Zapadna Morava i jedinstvenom florom i faunom. Najviši vrh Ovčara, nalazi se 710 m iznad reke, to je ujedno i najveća dubina klisure u Srbiji.

Fruška Gora i Sremski Karlovci

Fruška Gora je nekad verovatno bila jedna od omiljenih ostrvskih turističkih destinacija u letnjim aranžmanima za Panonsko more? Rezervacije za primorski Vrdnik ili Irig jedva su se mogle dobiti čak i na sajmu turizma, u februaru, negde pre 600.000 i neke godine. Nekad ostrvo, danas planina – u svakom slučaju, kada je nešto lepo, lepo je – nezavisno od toga da li je okruženo morem ili ravnicom. Nekad ostrvo, danas planina – u svakom slučaju, kada je nešto lepo, lepo je – nezavisno od toga da li je okruženo morem ili ravnicom. Svoj planinski status dobila je zahvaljujući Crvenom čotu, tj. visini od 39 metara iznad kvalifikacionih pet stotina potrebnih da jedno obično brdo „postane čovek“. Prostire se na dužini od čak 78 kilometara a po širini ponegde zahvata i čitavih petnaest. Fruška Gora je danas nacionalni park, koji krasi i naziv srpska Sveta Gora, zahvaljujući velikom broju manastira koji su ovde našli svoj mir, u šumama hrasta, bukve, lipe, graba, topole i vrbe.