Vranje je smešteno u južnoj Srbiji, središte je istoimene opštine u Pčinjskom okrugu. Leži u istoimenoj kotlini, na Vranjskoj rijeci, nedaleko od njene utoke u Južnu Moravu. Namernici i usputni putnici koji koridorom u pravcu Makedonije ili Grčke, imaju razloga da navrate i zadrže se u Vranju. Dobar geografski položaj, tradicija u banjskom lečenju, lekoviti prirodni i zdravstveni resursi, značajni manastiri, muzeji i arheološka nalazišta, važni kulturno-istorijski spomenici, odmaralište na Besnoj kobili, zavidan smeštaj i ishrana u brojnim ugostiteljskim objektima, tek su neke od turističkih ponuda u ovom delu Srbije.
Nezaobilazno mesto u Vranju za svakog posetioca je kuća-muzej čuvenog srpskog pisca Borisava Stankovića. Objekat u kome se rodio i živeo veliki srpski pripovedač, izgrađen je oko 1850. godine i nalazi se u Baba Zlatinoj ulici, koja i danas još uvek podseća na staro Vranje, koje je u svojim antologijskim delima ovekovečio veliki pisac. Još za života Bore Stankovića kuća je prodata, ali je kasnije otkupljena i 1967. godine pretvorena u muzej.
Jedno od kultnih mesta u Vranju je Beli most ili, kako ga Vranjanci zovu, Most ljubavi. Legendarni kulturno-istorijski objekat, koji je ucrtan u grb ove varoši, i danas pohode ljubavni parovi uoči venčanja. Most, koga je Selim-beg izgradio davne 1844. godine, nemi je svedok zabranjene i pogubne ljubavi između siromašnog Stojana i bogate hanume Ajše. Turiste privlači i Pašin konak u kome je smešten Narodni muzej.
U Pašinom konaku 1881. je otvorena vranjska gimnazija, u kojoj je nastavu pohađao i Bora Stanković. Ne treba zaobići ni česmu Đerenku u Gornjoj čaršiji, koja je podignuta za vreme osmanlijskog carstva kada su je Turci podarili raji zbog uspomene na svog omiljenog junaka Aliju Đerzeleza, koji se nesrećno zaljubio i zagledao u Srpkinju.
Na četiri kilometra od Vranja se nalaze ostaci srednjovekovnog utvrđenja Markovo kale. Nekadašnji grad, koji slovi za najstariji spomenik civilizacije u vranjskom kraju, izgrađen je još krajem 14. veka. Zanimljiva atrakcija je i staro tursko kupatilo hamam, izgrađeno u 17. veku. U ovo kupatilo odlazile su udavače sa pratnjom da se banjaju pre sklapanja braka, a opisao ih je Bora Stanković u „Nečistoj krvi“.
Značajan turistički adut ovog dela Srbije je i Vranjska Banja, udaljena od grada svega desetak kilometara. Banju okružuju obronci planina Besne kobile i Velikog Peštera obrasli vegetacijom. Iz tog razloga, leta su ovde vrlo prijatna, sa toplim danima i svežim noćima. Šumom obrasli visovi štite Banju i od jakih i hladnih vetrova. Danas je to banja sa najtoplijom mineralnom vodom u Evropi (96°C). Sa nadmorskom visinom od 380 m i lekovitom vodom blagotvorno deluje na ljudski organizam. Raj za kupače i ribolovce je obližnje Aleksandrovačko jezero, a za ljubitelje zimskih sportova tu su tereni na Besnoj kobili.
Ljubiteljima verskog turizma interesantna je poseta manastiru Sveti Prohor Pčinjski, jednoj od najstarijih srpskih svetinja. Manastir koji je, u podnožju planine Kozjak, vizantijski car Roman Diogen podigao u drugoj polovini 11. veka i posvetio ga ocu Prohoru.
Tekst: Aleksandar Devetak
Pozdravljam ovo.